Magnet za publiku

U sveopćoj estradizaciji ne može se, čini se, pogriješiti s pjevačkim recitalima na stadionima, na restauriranim povijesnim ruševinama nekoga carstva (sjetimo li se samo tri tenora) ili kakvoj sličnoj smišljeno pronađenoj fotogeničnoj okolini, kada i majstori ozvučenja itekako imaju posla. Tada jednako čuju i prisutni i oni koji prate snimku. Ipak je bolje i primjerenije u ovećim koncertnim dvoranama poput Lisinskog. Pretpostavka je da je glavna uloga povjerena zvijezdi ili njihovoj nakupini, svjetskim putnicima iz velikih opernih kuća, koje podupire diskografska industrija. Posjet recitalu pjevačkih zvijezda (manje instrumentalističkih) dugogodišnjim je drilom postao sigurni magnet za publiku i zanimanje je uvijek veliko. Rok trajanja zvijezde neizvjestan je i sve kraći. Jedna takva pjevačka zvijezda relativno je svježijeg datuma i prikladne zvjezdane proizvodnje, a riječ je o odličnoj letonskoj sopranistici Marini Rebeka, koja je u najboljim pjevačkim godinama 3. prosinca nastupila za ciklus Lisinski arioso ili igrom dvostrukog značenja Glas za Lisinski, kako to nadopunjava naslovna stranica tiskana programa. A konkretni glas za Lisinski neprijeporne je ljepote, tople boje za zahtjeve sopranskih arija.

Marina Rebeka rođena je 1980. u Rigi, glavnom letonskom gradu, i sada je u naponu pjevačke snage i svjetske karijere. Iz njezina velikog repertoara na jednom gostovanju bilo je moguće čuti samo ulomke iz opera. Odnosno, kolačiće istrgnute iz konteksta cjeline opernog djela, kao što to obično i biva u nadasve popularnu konceptu večeri opernih arija i uvertira. Sve je u Lisinskom bilo po valjda ne zadugo važećoj, trgovcima pjevačkim umjetninama sretno pronađenoj čarobnoj formuli, ako već ne slijedi neka isplativija. Repertoar je složen kao doboš-torta: sloj biskvita, sloj čokoladne kreme. Ili – sloj orkestralne predigre, sloj arije. Mora se priznati, u svježem slučaju bili su to precizno složeni slojevi s dovoljno daha i za izvođače i za slušatelje. Relativno svježa diva Metropolitana, Beča, Berlina i inih drugih središta u dva dijela koncertne večeri predstavila se u dvjema vrlo lijepim i atraktivnim opravama, kako to za takve prilike nalažu aktualni običaji.

Marini Rebeka su se na tako koncipiranoj koncertnoj priredbi pridružili podatni i angažirani Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije te vješti, okretni i dovoljno iskusni njemački dirigent Michael Balke. Ono je i aman-taman po mjeri današnjih zahtjeva: mlada, zgodna, odlična u svom zanatu, lijepa nosivog glasa i nepogrešiva profesionalka. I što treba više? Baš ništa, a možda tada samo ostaje prikrivena želja da sretne prilike i dovoljno novca omoguće čuti ju uživo u cijeloj operi, dok je još u punoj formi ili dok se ne pojavi netko mlađi sličnih kvaliteta. Iz ponuđena programa skladatelja Ambroisea Thomasa poznaje se uglavnom samo po ostacima iz njegova opusa pa je za ugrijavanje prezentirana bezbojna, no nikomu odbojna uvertira operi Raymond. Potom je u fokus došla atraktivna, vješto složena mješavina iz opusa Charlesa Gounoda: Margareta iz Fausta i Julija iz Romea i Julije, Elena iz Verdijeve Sicilijanske večernje, Leonora iz Trubadura i Nedda iz Leoncavallove opere Pagliacci. Tour de force službenoga dijela programa bila je kombinacija Verdijeva uvertire operi Nabucco, a zatim i nevoljnim slutnjama opterećena arija Ė strano iz prvoga čina Traviate. Bio je to ogledni primjerak kako se lagodno može kretati iz jednoga glazbenog svijeta u drugi, načiniti spoj bez prevelike brige o sadržaju. Kao i mnogo toga drugoga, to ostaje stalnom zagonetkom slagalice toliko omiljenih opernih večeri bezbrižna miješanja stilova i sadržaja. Možda mračnija uvertira Traviati naprosto nije dovoljno atraktivna. Ipak, Nabucco i Traviata u kompletu baš su lijep promašaj u uobičajenu sparivanju uvertira-arija na sličnim koncertima. Produžeci koncerta su kao na utakmici neodlučenoga rezultata slijedili s još popularnijim i navodno zavodljivijim dodacima koje je opravdanim burnim i srčanim odobravanjem tražila brojna, sretna i zadovoljna publika.

Marina Rebeka zahtjevima je takva koncepta u svim segmentima odgovorila uvjerljivo s diskretnim, disciplinirano odmjerenim scenskim naznakama. Omjer odlične i razumno kontrolirane pjevačke tehnike i jasna iznošenja sadržaja ulomaka iz velikih cjelina učinio ju je ozbiljnom zvijezdom koja svoj status i u takvim prilikama može s lakoćom obraniti u samo jednoj večeri.